Gledano kroz istoriju najveći vladari su imali svoje vladarke iz senke, a to su bile njihove žene. I ceo svet je gledao u vladara kao u Boga, a vladar je slušao i gledao svoju vladarku iz senke, upravo tako. I da, to znači i da nad popom ima pop, jasno je.
Kroz mnoge istorijske priče, knjige i pisanije, susrela sam se sa tim sindromom, vladarki iz senke.
Prvi momenat kada sam shvatila da je super što sam žena, je upravo taj. Nad ženom retko stoji vladar iz senke, jer žena može sama da odlučuje, razmišlja i donosi zaključke, bez sugestija muškarca.
Jednu običnu malu zajednicu, koju čine muž i žena, čini uglavnom vladarka iz senke. Ona je ta koja odlučuje o ključnim stvarima, a ako je pametna pusti njega da misli da je on taj. Ona je ta koja češće i više posvećuje pažnju npr. svojoj porodici, majci, sestri, prijateljima, a muškarac uglavnom igra, kako žena kolo vodi.
Bilo da je muškarac velika muškarčina, zavodnik, švaler, uglavnom se nadje ta jedna žena koja ga za života usmerava. I to je lepo… jer ima i mudrih žena i mudrih saveta…
I nisu problem smernice, već je problem da li su one prave ili krive.
Sulejman Veličanstveni, ehej, Veličanstveni, je živeo po pravilima Hurem. Njega veličanstvenog, je još veličanstvenija Hurem uspela da nagovori, odgovori, ubedi, pobedi… i uglavnom sve u krivom smeru, pa čak dotle da ubije i rodjenog sina.
Žena jeste vrat, a muškarac glava porodice, ali je problem, što taj vrat može nekada da bude i krivo nasadjen, a glava ko glava, okrenuće se i u krivom smeru.
Ima istine da smo nekada mudrije, promoćurnije, ali ima istine da smo često i lukavije, sa ulaganjem većeg napora da bude sve po našem i onako kako nama odgovara. Najopasnije je kada žena to radi u miru, sistematično, strpljivo, sa ubedljivim ubedjivačkim momentima, uz puno hvale i divljenja jačem polu, jer promoćurno lukava žena zna, da je najbitnije da se nahrani muški ego, ne bi li se došlo do cilja. Mislim da je manje opasan sistem, što na umu to na drumu, iako je za mušku glavu sigurno naporniji i manje prihvatljiv.
Mnogo volim svoj rod, ženski rod, ali ne smemo da zaboravimo da su medju najvećim vladarima sveta bili upravo muškarci, koji su često pogrešne poteze vukli, baš po nalogu svojih žena.
Nekako ispade da je muški rod lakše uzeti pod svoje okrilje, tj okrilje žene.
Mnogi biseksualni muškarci iz sveta umetnosti… imali su po jednu ženu za života, koja je vukla konce. Nazvaćemo ih njihovom, prijateljicom, muzom, rezervnom mamom, kako god, ali jedini i pravi naziv bi opet bio vladarka iz senke.
Osim partnerskih odnosa, neretko ćete da čujete i onu, ma mamin sin, živi po mamin pravilima.
I u takvom odnosu, opet još jedna žena koja je vladar iz senke, nad svojim sinom. Jer čuti, ona živi po maminim pravilima, je redja situacija.
Dešava se i, da muškarac, tj brat bude pod velikim uticajem sestre. Češća je ta situacija, od obrnute.
Brat, otac mogu biti zaštitnici, to svakako, ali retko kada vladari iz senke nad sestrom, ženom ili čerkom.
Znači osvisnost muškarca od ženskog mozga (ovde pričamo samo o mozgu) je češća pojava, i donekle logična, protivili se oni ili ne, priznali ili ne… na kraju krajeva prihvataju da čuju i poslušaju naše smernice, a neki su i ovisni od istih, a da toga možda nisu ni svesni.
A na nama ženama je da biramo na koji način ćemo da ih usmeravano, jer granica od usmeravanja do useravnja nekada može da bude baš tanka!